Za razliku od GDPR-a (General Dana Protection Regulation) s kojim je manje-više većina upoznata i kojom se osigurava zaštita osobnih podataka postoji i jedna manje poznata Uredba, Uredba o poštovanju privatnog života i zaštiti osobnih podataka u elektroničkim komunikacijama ili skraćeno Uredba o e-privatnosti, ali koja je još uvijek u fazi prijedloga.
Ovom Uredbom trebala bi se utvrditi pravila u pogledu zaštite temeljnih prava i sloboda fizičkih i pravnih osoba pri pružanju i uporabi elektroničkih komunikacijskih usluga, posebno prava na poštovanje privatnog života i komuniciranja i zaštita fizičkih osoba u pogledu obrade osobnih podataka.
Uredba o e-privatnosti i GDPR upućuju jedna na drugu i početna ideja je i bila da se obje počnu primjenjivati u državama članicama EU u isto vrijeme, točnije 25. svibnja 2018. godine. I dok je to sa GDPR-om bio slučaj i koji je ove godine proslavio 5 godina primjene, sa Uredbom e- privatnosti nije taj slučaj i iako je prijedlog usvojen 10.siječnja 2017. godine još uvijek nije stavljen u primjenu.
Uredbom o e-privatnosti trebali bi biti propisani slučajevi u kojim se od ispitanika treba ishoditi privola za komunikaciju putem sredstava elektroničkog komuniciranja. Međutim, Uredba o e-privatnosti ne propisuje što je privola, što mora sadržavati i kakva mora biti da bi bila valjana, koja su opća načela prikupljanja osobnih podataka, već je to regulirano GDPR-om.
Također, GDPR-om su već regulirana pitanja koja se odnose na pravne osnove prikupljanja osobnih podataka upotrebom kolačića ili marketinških aktivnosti, temeljna načela prikupljanja osobnih podataka u te svrhe, prava ispitanika i sl.
Ono što, u odnosu na GDPR, donosi Uredba o e-privatnosti je dodatni set pravila za nepoštivanje kojih će biti propisane dodatne prekršajne kazne.
Do stupanja na snagu Uredbe o e-privatnosti, na snazi će biti i trenutno važeća Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama (Direktiva o e-privatnosti). Direktiva o e-privatnosti je za države članice Europske Unije obvezujuća samo u pogledu ciljeva koje postavlja, a države članice mogu nacionalnim zakonodavstvom regulirati na koji način će se ti ciljevi postići. Republika Hrvatska je to učinila donošenjem Zakona o elektroničkim komunikacijama.
Zaštita privatnosti u elektroničkim komunikacijama trenutno je regulirana u Zakonu o elektroničkim komunikacijama(ZEK) i nadzor nad poštivanjem tih odredbi provodi regulator zadužen za elektroničke komunikacije (Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti – HAKOM). Međutim, nova Uredba o e-privatnosti zamišljena je kao produžetak Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, čime se nadležnost za njezinu provedbu seli u tijelo zaduženo za zaštitu osobnih podataka (Agencija za zaštitu osobnih podataka – AZOP).
Predloženi tekst Uredbe ne ostavlja diskrecijsku mogućnost državama članicama za drugačije određivanje nacionalnog nadležnog tijela za provedbu.
Znači, Uredba o e-privatnosti osim što se nadopunjuje na Opću uredbu o zaštiti osobnih podataka, ostaje vezana i uz propise kojima se uređuje područje elektroničkih komunikacija.
Također, u planu je posebna, nova Direktiva o Europskom zakoniku elektroničkih medija.
Novosti koje donosi Uredba o e-privatnosti su širenje područja primjene na:
- Pružatelja usluga sadržaja i aplikacija na internetu (tzv. OTT usluge (eng. Over the top) (npr. Snapchat, Viber, Skype…)
- Usluge kojima je komunikacija samo manja pomoćna funkcija, koja je neraskidivo povezana s drugom uslugom (npr. Facebook)
- Komunikaciju između strojeva (pametni televizori, automobili, usisavači…)
Svrha proširenja je s jedne strane zaštita privatnosti krajnjih korisnika neovisno služe li se tradicionalnim ili novim komunikacijskim uslugama, a s druge strane da osim tradicionalnih komunikacijskih usluga ovom Uredbom budu obuhvaćene i nove usluge.
Uredba o e-privatnosti nastoji uspostaviti ravnotežu između interesa industrije i zaštite privatnosti pojedinaca.
Industrija prikuplja popriličnu količinu podataka i u obradi i analizi vidi profitabilne aktivnosti, a s druge strane zagovornici zaštite privatnosti traže stroža rješenja osobito kada je riječ mogućnosti praćenja signala uređaja bez traženja suglasnosti, već samo uz obavezu obavijesti, ili kada je riječ o postavkama privatnosti te vezano uz mogućnosti ograničavanja pristupa stranicama i sadržaju, ako korisnik ne dopušta praćenje ili postavljanje kolačića.
Ostaje nam sada čekati i vidjeti hoće li, kada i u kojoj mjeri biti donesena Uredba o e-privatnosti te ukoliko i bude kako će teći usklađivanje industrije s obzirom da neki još nisu u potpunosti usklađeni ni sa GDPR-om.
*Izvor: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52017PC0010
