Prema Općem poreznom zakonu koji stupa na snagu 1. siječnja 2019. godine poreznici dobivaju veće ovlasti, koje između ostaloga uključuju i pečaćenje mrežnih stranica. Digitalno pečaćenje (web stranice, web trgovine, aplikacije i dr.) izvršit će se blokiranjem pristupa sadržaju mrežne stranice koji putem nadležne regulatorne agencije mrežne djelatnosti provode pružatelji usluge pristupa internetu.
Prema članku 44. Općeg poreznog zakona: „Ako se određena gospodarska djelatnost obavlja putem interneta uz izbjegavanje ispunjavanja zahtjeva reguliranih odredbama posebnog propisa kojim se uređuje ta djelatnost te se tako ostvaruju nepripadajuće porezne pogodnosti ili izaziva teško nadoknadiva šteta za društvenu zajednicu, nadležno porezno tijelo može izdati nalog o zabrani daljnjeg rada.“
Iz navedenoga, za sada, proizlazi kako će Porezna uprava moći zatražiti od telekoma da korisnicima blokiraju pristup internetskoj stranici određene pravne osobe koja nije ispunila zahtjeve.
Naglašavamo „za sada“ s obzirom na to da se Porezna uprava i Ministarstvo financija nisu detaljnije očitovali o ovom članku Zakona, a koji je poprilično neprecizno definiran. Stručnjaci upozoravaju da se digitalnim pečaćenjem krši Ustav i pravna stečevina Europske unije. Naime, izbjeglo se podrobnije definiranje uvjeta za primjenu mjere blokiranja sadržaja čime poreznici imaju široke mogućnosti, primjerice izricanje mjere pečaćenja čak i onda kada ne postoji osnovana sumnja.
Opći porezni zakon u članku 44. ne daje jasno na znanje u kojem bi smjeru trebalo ići hrvatsko poduzetništvo, kao niti kako se postavlja prema stranim tvrtkama koje posluju u Republici Hrvatskoj, a porez plaćaju izvan njenih granica. Primjer takvih tvrtki su YouTube, Facebook, Google, Microsoft i dr.
Zaključak je da bi za izbjegavanje ispunjavanja zahtjeva (koji zasad nisu definirani) bilo očekivano propisivanje mjere plaćanja poreza, a ne mjera blokiranja sadržaja.
Ova odredba Zakona ne zahvaća samo poduzetnike, gospodarstvenike koji djeluju preko mrežnih stranica, nego se tiče i pružatelja usluga pristupa internetu koji prema nalogu trebaju blokirati sadržaj. Ukoliko isto ne učine, to im se pripisuje kao teži porezni prekršaj, a za što je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 300.000,00 kuna, prema članku 193., stavak 1.,točka 1.
Ostaje nam za vidjeti primjenu članka 44. u praksi, čime će biti razjašnjeno tumačenje ovog Zakona.
