Prema Međunarodnoj organizaciji za rad, na prisilni rad natjerano je oko 27,6 milijuna ljudi diljem svijeta, uključujući 3,3 milijuna djece. Većina prisilnog rada odvija se u privatnom sektoru, no ponekad ga nameću javna tijela.
Po regijama u svijetu najviše kršenja prava radnika je rangirano:
EU Parlament je u travnju dao odobrenje za novu uredbu kojom se EU-u omogućuje zabrana prodaje, uvoza i izvoza robe proizvedene prisilnim radom.
Tijela država članica i Europska komisija moći će istraživati sumnjivu robu, lance opskrbe i proizvođače. Ako se smatra da je proizvod proizveden prisilnim radom, više ga neće biti moguće prodavati na tržištu EU-a (uključujući i webshop), a pošiljke će se presresti na granicama EU-a.
Uredba obuhvaća:
- Sumnju na uporabu prisilnog rada koju treba istražiti i, ako se dokaže, proizvoda koji se povlače s tržišta
- Pozornost na proizvode koji dolaze iz područja s visokim rizikom od prisilnog rada koji je nametnula država
- Proizvodima se može dopustiti povratak na tržište ako se prisilni rad eliminira iz lanca opskrbe
Istrage
Odluke o istrazi temeljit će se na činjeničnim i provjerljivim informacijama koje se mogu dobiti od međunarodnih organizacija, tijela koja surađuju i zviždača.
Razmotrit će se nekoliko čimbenika rizika i kriterija, uključujući raširenost prisilnog rada koji je nametnula država u određenim gospodarskim sektorima i zemljopisnim područjima.
Utvrđeni su kriteriji koje Komisija i nacionalna nadležna tijela trebaju primjenjivati pri procjeni vjerojatnosti kršenja navedene uredbe.
Kriteriji su:
- razmjer i ozbiljnost prisilnog rada na koji se sumnja, uključujući pitanje može li prisilni rad koji je nametnula država biti razlog za zabrinutost
- količina ili opseg proizvoda stavljenih na tržište EU ili stavljenih na raspolaganje na tržištu EU
- udio dijelova proizvoda za koje je vjerojatno da su nastali prisilnim radom u konačnom proizvodu
- bliskost gospodarskih subjekata s rizicima od prisilnog rada na koje se sumnja u njihovu lancu opskrbe, kao i njihov utjecaj na otklanjanje tih rizika.
Istrage za slučajeve izvan područja EU vodit će Europska komisija, a na području države članice istrage će voditi nadležno tijelo te države članice.
Konačnu odluku o zabrani, povlačenju i /ili zbrinjavanju proizvoda nastalog prisilnim radom donosit će tijelo koje je vodilo istragu. Odluka koju donese nacionalno tijelo primjenjivat će se u svim drugim državama članicama na temelju načela uzajamnog priznavanja.
Posljedice za poduzeća koja se koriste prisilnim radom
Proizvođači zabranjene robe morat će povući svoje proizvode s jedinstvenog tržišta EU-a te ih donirati, reciklirati ili uništiti. Nesukladne tvrtke mogle bi biti kažnjene. Roba se može vratiti na jedinstveno tržište EU-a nakon što poduzeće eliminira prisilni rad iz svojih lanaca opskrbe.
U slučajevima kada će postojati rizik za sigurnost opskrbe kritičnim proizvodima, a za koje se utvrdi da su nastali prisilnim radom nadležno tijelo može odlučiti da se proizvod povuče sve dok se ne dokaže da više nema prisilnog rada u njegovom poslovanju ili poslovanju njegovih lanaca opskrbe.
Također, može se donijeti i odluka da se ne mora ukloniti cijeli proizvod već samo dio tog proizvoda koji je nastao prisilnom radom i zamijeni dijelom proizvoda drugog dobavljača. U slučajevima kada to nije moguće treba se zbrinuti cijeli proizvod.
Što slijedi?
Uredba je usvojena s 555 glasova za, 6 glasova protiv i 45 suzdržanih. Tekst sada mora dobiti konačno službeno odobrenje Vijeća EU, a zatim će biti objavljen u Službenom listu.
Zemlje EU-a morat će ga početi primjenjivati za tri godine.
SA 8000 i ISO 26000 kao pomoć u dokazivanju društvene odgovornosti i poštivanju prava radnika
Cilj Uredbe je spriječiti i iskorijeniti poslovni model u kojem tvrtke iskorištavaju radnike.
Uz ovu Uredbu i Direktivu o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) doći će do pritiska velikih tvrtki prema svojim dobavljačima koji će morati dokazati da je proizvodnja temeljena na poštenom i plaćenom radu te da se poštuju ljudska prava.
Kako bi kao dobavljač osigurali kvalitetan dokaz i uskladili se sa zahtjevima svojih klijenata kao dobavljač možete implementirati norme ISO 26000 (Društvena odgovornost) i SA 8000 (Upravljanje društvenom odgovornošću). I jedna i druga norma temelje svoje zahtjeve na poštivanju ljudskih prava te odgovornog društvenog poslovanja koje je potrebno integrirati u sve poslovne procese.
Također, možete se uskladiti i sa Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti bez obzira ako niste obveznik i tako pokazati i zaposlenicima, ali i ostalim dionicima da ozbiljno shvaćate društveno odgovorno poslovanje.
Više o navedenim normama možete saznati upitom na sales@boost.hr i na našim prethodnim člancima: Što je ISO 26000? – Boost
SA 8000 norma (Social Accountability) – Boost
Izvori: Council and Parliament strike a deal to ban products made with forced labour – Consilium (europa.eu)
2024_ituc_global_rights_index_en.pdf (ituc-csi.org)
